Zoran Županić, samouki slikar iz Đakova, rođen 09 siječnja 1960-e u gradu u kojem još uvjek živi i stvara. U svome dugogodišnjem radu, iako razmjerno nepoznat, ipak je dobivao priliku u nekoliko navrata pokazati svoje slike na 4 samostalne izložbe i to u Varaždinu, Osijeku i Đakovu (Hrvatska), i Montrealu (Kanada).

Iza njega je i 5 zajedničkih izložba u Nizozemskoj, u mjestu Lithoijen. U širokom rasponu njegovih djela moguće je pratiti svaku fazu rasta i razvoja Zorana Županića kao slikara. Počevši prije klasičnim temama negoli klasičnim figurativnim pristupom pejsažima, mrtvim prirodama i portretima te učeći, eksperimentirajući i tražeći sebi svojstveni izražaj prešao je dug put iskusavajući apstrakciju, nadrealizam da bi u svojim najnovijim djelima načino pomak ka jedinstvenom spoju figurativnog i apstraktnog nadrealizma i ogoljene stvarnosti.

Uzmemo li u obzir tezu s kraja 20-og stoljeća da je u umjetnosti sve dozvoljeno i da nema suvremenog i novog onda je njegovo djelo izuzetan primer adhezije raznih slikarskih pravaca upravo toga stoljeća. Iako se ta teza odnosila prvenstveno na književnost lako je primenljiva i na ostale vidove umjetnosti jer su se mnogi umetnici tražeći za izricajem primjerenim 21-om stoljeću vraćali starome u potrazi za novim. Nakon raznih iskusanih tehnika Zoran Županić ipak ostaje najverniji ulju na platnu. Koloritmom mu prevladavaju zagasite boje, a svjetlost na njegovim slikama je uglavnom prigušena ili gotovo nestvarna što stvara dojam da je njegovo slikarstvo negativ stvarnosti ili da je stvarnost negativ njegova djela. Neoubičajenim kutovima i bojama koje zasigurno ne očekujemo na objektima njegovih promatranja može nas uvek iznova začuditi, ali i ostaviti zamišljene. I tako snivajući i stvarajući mnoge svjetove koji se nalaze negdje iza krutog reliteta navodi nas da se upitamo što je stvarnost, a što privid i gdje je granica izmedu njih. Jedno je sigurno, ulikoliko uopće postoje bilo kakve granice Zoran Županić duboko veruje kako je vrijeme da ih prerastemo i pređemo.